AL-QAMAR

Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! –

a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!"

Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.

I dolaze im vijesti koje ih trebaju odvratiti –

mudrost savršena, ali opomene ne koriste,

zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno

oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,

i, netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!"

Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" – i Nuh je onemogućen bio.

I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!"

I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,

i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo,

a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj

koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga koji je odbačen bio.

I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Ad nije vjerovao – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao

i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana,